‘Za Hrvatsku kao tigar’ – tim poklikom su naši najelitniji mladići tih ratnih 90-ih kretali iz Rakitja i iz vojarne ‘Croatia’. Ipak, jedno bojište zahtijevalo je čak i više od toga. Danas, 32 godine nakon što su Tigrovi otišli obraniti i obranili Dubrovnik, suborci iz Zagorja za Dan državnosti posjetili su jug Hrvatske kako bi odali počast onima koji su upravo tamo ostavili život za Domovinu.
Valja napomenuti kako je to bilo jedino bojište gdje je zajedno bila cijela brigada 1. mehanizirane bojne ‘Tigrovi’, jer su inače bili raspoređeni od na više bojišta u isto vrijeme.
Iza samog posjeta dubrovačkom kraju, koji kako kažu, nije izlet već dužnost, idejno stoje dopredsjednik Udruge zagorskih ‘Tigrova’ Franjo Kantoci i Stjepan Putak Ivić. Emocije, sjećanja i zahvalnost ispunili su trodnevno putovanje od Kleka do Cavtata.
– Prije tri godine smo bili za 30. obljetnicu, prošle nismo mogli, ni ove nije bilo lako, ali smo se dogovorili: idemo, makar morali tražiti sponzore. Većina nas koji smo išli dolje bili smo tamo ranjeni ili smo izgubili nekog – kaže Franjo Kantoci ističući kako je putovanje bilo i logistički i emocionalno zahtjevno.
Veterani su obišli niz mjesta koja su bila ključna u obrani dubrovačkog kraja: Klek, Ston, Lisnik, Bezimeni vis, Trnavu, Slano, Bistrinu i Cavtat. Na svakom od tih mjesta ostavljena je tiha počast. Najemotivniji trenutak bio je dolazak na Lisnik, gdje je poginuo prvi branitelj iz Zlatar Bistrice, Ivica Gršić. Njegova obitelj redovito dolazi na obljetnice, a ovaj posjet imao je poseban značaj.
– Nemamo točno sva obilježja gdje je sve tko poginuo, pa smo u dogovoru s načelnikom Slanog i donačelnikom Stona dogovorili postavljanje spomen ploče. Mi ćemo je izraditi, a oni će pronaći prigodno mjesto kako bi mogli odati počast kako treba. Jer u stvari, ovaj put smo imali i policijsku pratnju s obzirom na to kako su ta mjesta tik uz granicu kako se ne bi nešto dogodilo – objašnjava nam Stjepan Putak Ivić koji se za nas prisjetio tih dana s početka 90-ih:
– Baš taj Bezimeni vis je specifičan. Nekad je tu bila ravnica, a sad je sve zaraslo. Oni su dolje znali igrati nogomet, janjce pekli, svi su se poznali. Kad smo mi došli dolje nismo mogli ni vode dobiti, dok se najviše pucalo iz smjera Trebinja. Neum je tih dana još bio srpski te smo ga morali proći kako bi opće došli do Dubrovnika kojeg su opsjedali JNA, četnici i Crnogorci uz domaće snage pobunjenih Srba. Teško je to, ljudi još danas ne mogu vjerovati što smo proživjeli – ističe Putak Ivić.
Posebno zanimljiva je i crtica gostoprimstva koju su primili zagorski Tigrovi u Dubrovniku. Naime, iznad grada u jednoj konobi susreli su Erika Kolaka čiji je otac bio njihov vodič u ratu pa im nije htio ništa naplatiti već ih je pozvao na još ručkova. Ipak, vremena je bilo malo pa su ga morali odbiti kao i druge slične ponude iz istoga razloga.
– Ljudi dolje cijene i drže do pripadnika ‘Tigrova’. Bilo je tu i puno slučajnosti gdje smo se sretali s ljudima nakon 33 godine koje smo onda vidjeli. Danas dolaze dolje strani veterani i ljudi koji su donirali sredstva izvana u Domovinskom ratu te se za njih organiziraju predavanja. Tako smo se slučajno našli na jednoj večeri u Konavlima pa smo odgovarali na pitanja. Mlada djevojka nas je pitala nešto što joj nije bilo jasno, ‘Zašto smo mi iz Hrvatskog zagorja došli dolje’? Onda sam samo stavio ruku na srce i rekao da je to poziv koji čovjek mora osjetiti. Svi smo išli dobrovoljno, osjetili smo zov Domovine i dali svoju žrtvu – kazao nam je Putak Ivić dodajući kako su u Dubrovniku zatekli tek 24 branitelja što im je potvrdila i Tea Batinić koja je napisala knjigu o Domovinskom ratu.
– Kad smo došli u grad, to su bili samo djedovi i bake. Tako nam je jedna starija gospođa prišla i pitala ‘A čiji ste vi?’ To neću nikad zaboraviti, odgovorili smo da smo ‘Tigrovi’, pa je rekla ‘Ja sam mislila da su to ljudi po dva i pol metra, a vi ste djeca’. Tako je i bilo. Svi smo mi još bili djeca kad smo išli dolje – prisjetio je Putak Ivić dodavši kako je sad potrebno održavati predavanja u školama jer se sve više zaboravlja zašto je došlo do Domovinskog rata.
Inače, u produkciji je i film o zagorskim ‘Tigrovima’ i ratu, a trenutno je u završnoj fazi. Nedostaje 17.000 eura za dovršetak. Premijera je planirana 18. srpnja u Krapini.
– Žalosno je da opće moramo nagovarati na takve stvari. To je povijest, ljudi nisu upoznati s tim, ni kroz škole. Mi smo sada prošli 1600 kilometara i morali smo se snalaziti na više načina. Izašli su nam u susret DVD Gornja Stubica s kombi vozilom kao i general Josip Lucić, sponzori za putne troškove župan Željko Kolar, načelnik Jasmin Krizmanić, član Udruge – Buco, Pregrada staklorez, restoran Čuček iz Đurmanca, restoran Žarko, pizzeria Vulkana iz Pregrade, pekara Hajdinak iz Desinića i Mini mljekara Veronika. A s druge strane, logistički dolje nam je u prvom redu pomogao kolega suborac Tomislav Gvozdenica koji nas je spojio i s ostalim ljudima koji cijene zasluge hrvatskih branitelja. Zatim je tu načelnik Slanog Nikola Knezić, Ivo Šimunović te gradonačelnik Dubrovnika Mate Franković uz gospođe Sanju Stanković i Anjetu Vidović iz Turističke zajednice Dubrovnika koji su pomogli oko organizacije smještaja i ručka – nabrojao je organizator ovog puta Stjepan Putak Ivić.
U kolovozu se planira postavljanje spomen-ploče. Ako bude moguće, ‘Tigrovi’ će ponovno doći. Pozvani su i na veliku braniteljsku proslavu 6. prosinca, uz poziv na suradnju i gostoprimstvo domaćina koji ih, kažu, ‘drže kao kap vode na dlanu’. A kako ne bi došli praznih ruku, zagorski ‘Tigrovi’ uručili su im osam slika nastalih na likovnih kolonijama koje organiziraju svake godine u Zagorju s motivima našeg kraja.
