Piše: mag. psych. Sandro Kraljević
Na papiru sve može izgledati savršeno – velika firma, poznat brend, kompetitivna plaća. No ispod površine, iza zatvorenih vrata i između redaka e-mailova, može živjeti nešto daleko snažnije i pogubnije – toksična radna kultura. I dok su njezini efekti često nevidljivi u izvještajima i statistikama, oni su itekako prisutni u životima ljudi koji tu kulturu žive svakoga dana.
Kako prepoznati toksičnu radnu kulturu?
Toksična kultura nije samo skup loših navika – ona je sustav koji dugoročno narušava mentalno zdravlje zaposlenika. Neki od najčešćih pokazatelja uključuju:
- Nepovjerenje među timovima i prema menadžmentu
- Kultura krivnje i prebacivanja odgovornosti
- Nedostatak priznanja, ali višak kritike
- Prešutno odobravanje prekovremenog rada kao “normalnog“
- Isključivanje, pasivna agresija, tihi mobing
Kada su ovakvi obrasci prisutni, stvaraju atmosferu u kojoj ljudi hodaju na prstima, čuvaju leđa i gase vlastitu inicijativu.
Što se događa iznutra?
Zaposlenici u toksičnom okruženju često počinju sumnjati u vlastitu vrijednost. Povećava se razina anksioznosti, osjećaj neadekvatnosti i strah od pogreške. Ljudi postaju hiperoprezni, emocionalno iscrpljeni i nesigurni – ne zato što su nesposobni, već zato što su konstantno izloženi psihološkoj nestabilnosti.
Dugoročna izloženost ovakvom okruženju vodi do iscrpljenosti, kroničnog stresa, pa čak i simptoma depresije. Čak i kada osoba napusti takvu sredinu, tragovi ostaju – u načinu razmišljanja, u očekivanju da će “sljedeći posao biti isti“.
Utjecaj na timove i organizaciju
Toksična kultura ne šteti samo pojedincima – ona guši timove i zaustavlja razvoj organizacije. Kada ljudi ne vjeruju jedni drugima, kada se boje izreći mišljenje ili priznati pogrešku, nestaje kreativnost. Donose se površne odluke. Ljudi odlaze – ne zbog posla, već zbog atmosfere.
Korporativne vrijednosti, ako postoje samo na plakatima, a ne u svakodnevnim ponašanjima, postaju još jedan izvor frustracije. Ljudi prepoznaju razliku između deklariranog i stvarnog – i gube povjerenje.
Kako izliječiti radnu kulturu?
Promjena ne dolazi preko noći. Prvi korak je osvještavanje – imenovati što ne funkcionira, bez traženja krivca. Potom dolazi otvoreni dijalog i stvaranje prostora u kojem je sigurno govoriti istinu.
Važno je da lideri prepoznaju vlastiti utjecaj – jer kultura se stvara odozgo, ali se živi odozdo. Kada lider pokaže da je spreman saslušati, priznati pogrešku, promijeniti ponašanje – tada počinje iscjeljenje.
Toksična radna kultura ne ostaje na poslu. Ona se prenosi kući, u odnose, u tijelo. Utječe na način na koji ljudi vide sebe, kako spavaju, kako dišu. I zato je briga o zdravoj kulturi mnogo više od “soft“ teme – to je pitanje zdravlja, produktivnosti i ljudskosti. Tamo gdje kultura podržava, ljudi cvjetaju. Tamo gdje kultura guši, ništa dugoročno ne može opstati.
