Ono što je trebao biti početak produženog vikenda, kako smo pisali, postalo je noćna mora na Tijelovo. U Bio parku Divlje vode teško je stradao maleni maltezer Hugo obitelji Pavlinić iz Krapine.
Tko zna kako bi sve završilo da u trenutku napada dvaju pasa ovčara na majku s dvije djevojčice i Hugom na povodcu, nisu naišli brat i sestra koji su jedini priskočili upomoć. Uspjeli su zaustaviti napad i izvući malenog Huga koji je u trenutku očaja skočio u bazen, kako bi pobjegao krvoločnim psima.
Našu vijesti o događaju prenijeli su nacionalni mediji te je obitelj Pavlinić uspješno stupila u kontakt s njima kako bi im zahvalila.
U nastavku donosimo komentar Kristine Sabljić, koja je s bratom jedina priskočila u pomoć tog dana u Divljim vodama. Ujedno je i potvrdila navode Gorana Pavlinića o tablama i tome da nije ušao u sam park kako je to izjavio vlasnik Božidar. Komentar prenosimo u cijelosti:
Nakon doživljenog iskustva, mogu samo reći da sam prvenstveno razočarana u ljudski rod i pitam se stvarno gdje i kad je nestao Čovjek?!
Od punog restorana ljudi i osoblja da nitko nije priskočio u pomoć prestravljenoj majci s dvije male djevojčice, nakon što su se čuli užasni krikovi nje i njezine male dječice pomiješana s grohotnim lavežom pasa.
To je ono s čime smo najviše zgroženi moj brat i ja.
Smatram da za ovu situaciju, koja je mogla 100 posto kobno završiti z malog maltezera, a isto tako i za majku s djecom, nisu krivi vlasnici psa, već sam vlasnik Bio parka. Na samom ulazu stepenica koje vode prvo prema mjestu gdje su psi (1 velika žena, 2 velika mužjaka i desetak mladunaca), ne postoji nikakav znak upozorenja da su isti dolje niti zabrana za ulaska ljubimaca, a to je put kojim se spuštate u park. Kako bi onda netko tko je prvi put tamo to mogao znati? Znak zabrane pasa stoji na samom gornjem restoranu, što daje dojam da zabrana stoji isključivo jer se radi o restoranu prehrane, a ne da postoji neka opasnost.
Nadalje, kada smo se mimoilazili s majkom i djecom, penjući se po stepenicama jer smo išli doma, majka je stajala mirno s dvije djevojčice i maltezerom na povodcu, dakle bio je zavezan i nije lajao. Kada smo se popeli skroz do kraja, čuli smo vrištanje i lavež oboje smo se okrenuli i pojurili dole. Brat je potrčao po maltezera i tjerao pse koji su ga zgrabili dok sam ja mahala s kišobranom prema njima. Maltezera su pustili pa je pobjegao u potok.
Brat je skočio za njim u potok i primo ga u ruke. Psi su prestali napadati samo zato što im se moj brat suprotstavio vidanjem i možda mojim mahanjem i plašenjem velikim kišobranom
Kada smo se popeli gore kod restorana, nitko od osoblja preplašenu obitelj nije pitao ni jesu li dobro, a kamoli ponudili pomoć ili čašu vode.
A da napomenem, mi smo bili dole s moje troje djece i mazili smo te pse, pola sata mos e igrali sa svima, koji su puni bili i krpelja, na jakom suncu bez kapi vode. Koju smo im mi natočili iz potoka u nekakvu kanticu koju smo našli i zdjelicu.
Sad shvaćam koliko smo i mi bili neporezni, s obzirom na to da smo pretpostavljali da je sa psima sigurno, jer su bezbrižno pušteni među nas posjetitelje s djecom. Ima tu posla za inspekciju i veterinarsku službu, ali nestao je “Čovjek”!
Obitelji i malom peseku želimo brz oporavak od ove strašne traume – stoji u njezinom komentaru.
Za kraj, dodajmo kako je Hugo dobro, iako se još ne zna hoće li morati na šivanje jer se radi o brojnim ugriznim ranama. Velika je sreća što ni jedan ugriz nije oštetio organe, premda najveća rana je veličine pet naprema tri centimetra.
