U organizaciji Udruge Modus Vivendi Stubaki, proteklog je vikenda održan peti po redu ˝Festival poezije Nagrada Vesna Parun˝. Po prvi puta, ovogodišnje izdanje festivala trajalo dva dana. Prvi dan bio je rezerviran za predstavljanje zagorskih pjesnika na pozornici ispred Specijalne bolnice Stubičke Toplice, dok je drugi dan održan natjecateljski dio festivala s ukupno 36 interpretacija.
Odlukom povjerenstva kojim je predsjedala prošlogodišnja pobjednica Lidija Dujić prvo mjesto pripao je Diani Burazer, drugo Sofiji Sonji Bečirović, a treće Sanji Horvat. Ocjenjivao se tekst pjesme, interpretacija i opći dojam, a u žiriju su bili Marija Lamo, Zlatko Krilić, Zoran Ferić, Lidija Dujić i Božica Brkan.
Ovogodišnja pobjednica nakon primitka nagrade, napisala je:
– Kad sam kao mlada pjesnikinja primala nagrade (Šimićevi susreti, Slovo Gorčina, Goranovo proljeće,…) bilo je lakše….i sreća je bila jednostavnija za pokazivanje – poručila je Burazer, a u nastavku možete pročitati njenu pjesmu.
POVIJEST U ARIAL FONTU
Pronašla sam napokon odgovarajući računalski program za crtanje
obiteljskog stabla.
Nude se razni obrasci,
primjeri za popunjavanje,
precizne upute u slučaju neodlučnosti ili pogreška.
Izvlačim papire iz ladica i pokrećem
proces udomljavanja svoje povijesti.
Mrtvi se ne bune,
a ostalima nije jasan moj zanos,
pa cijeli teret istine nosim sama.
Prepisujem imena i datume
u određena mjesta u programu.
Ugrađeni kalendari i
kontrole datumskih podataka upozoravaju
da se ne može umrijeti ako nisi rođen.
Nemilosrdno skraćujem majčine duge i emotivne komentare o precima,
i upisujem samo dozvoljenih 100 znakova.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji
brzo završavam posao.
Na ekranu pravilni kvadrati povezani strelicama izgledaju dobro.
Program je savršen, pa mogu bojom naglasiti generacijske ili obiteljske pripadnosti,
odvojiti dječje smrti od starosnih ili
od onih koje je odonio rat ili
neke čudne bolesti.
Mogu izračunavati prosjeke života u obiteljima, stoljećima.
Klikom na gumb mogu sve nas poredati
izvan vremenske hijerarhije.
Dodiruju se stoljeća,
obitelj ulazi u nemoguće i zabavne dijaloge.
Mogu sve ono što majci nije ni padalo na pamet da je moguće,
ili da je potrebno.
Isključujem računalo.
Moja povijest u Arial fontu
zaštićena od zaborava,
može sada spokojno čekati nove generacije.
U majčine zgužvane papire,
nespretno zalijepljene selotejpom,
presavijene i spremljene u ladicu
pogledam često.
U računalo?
Nikada!
