Oni su četveročlana obitelj Halužan iz Velike Vesi kraj Krapine – 37-godišnji tata Tomislav i mama Tatjana Peperko Halužan te blizanci Arian i Patrik, koji će uskoro navršiti sedam godina i na jesen krenuti u prvi razred osnovne škole. Svi oni članovi su Planinarskog kluba Ivanec, a svoje vikende uglavnom provode na otvorenom, u osvajanju planinskih vrhova Lijepe Naše, ali i susjednih zemalja. Posebnu pažnju plijene upravo Arian i Patrik, koji bez imalo muke savladavaju sve prepreke, a nedavno su zajedno s roditeljima osvojili najviši hrvatski vrh, vrh Sinjal, koji se nalazi na Dinari, na 1831 metru nadmorske visine, čime su postali jedni od najmlađih osvajača tog vrha.
Od mame Tatjane doznali smo kako je krenula planinarska priča obitelji Halužan.
– Suprug i ja smo već godinama povremeno posjećivali planine u okolici, ali nekim ozbiljnijim planinarenjem se bavimo unatrag nepune tri godine. Prvo smo počeli s laganim šetnjama s djecom po šumama i bregovima u blizini, ali su oni to vrlo brzo prerasli. Uslijedili su izleti i kampiranja sa šatorima, čime su djeca bila oduševljena. I nekako se to postepeno pretvorilo u pravo planinarenje. Prva osvojena planina bila je, naravno, naša Strahinjščica i pritom nas je sve, onako obiteljski, ispunio taj osjećaj spokoja i pozitivne energije. Planine su veličanstvene i taj osjećaj kad ste na nekom vrhu je istovremeno smirujući i poticajan te u svakome budi duboke emocije – otkriva mama Tajana i dodaje kako nisu tip obitelji koja će prosjediti dan. Štoviše, planinarenje je aktivnost koja ih povezuje jer se druže, razgovaraju, smiju se, uče o raznim biljkama i životinjama te endemskim vrstama određenog područja, planiraju izlete zajedno i ravnopravno sudjeluju u toj aktivnosti.
Hodali 8,5 sati
Prvo su, kaže, obišli sve one planine i gorja koja su im najbliža: Strahinjščicu, Ivanščicu, Medvednicu, Žumberačko gorje, Kalnik i Ravnu goru. Bili su i u Gorskom kotaru na nekoliko vrhova. Sada se spremaju na Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru, koje su zaštićeno područje, na Klek i na Velebit. Svaki slobodni sunčani vikend pokušavaju provesti u planinama, pa su tako kao obitelj prošli Ćićariju u Istri, a otac Tomislav bio je sasvim južno, do Korčule, Pelješca i Snježnice. Najčešće planinare s društvom iskusnijih planinara koji su prošli osnovne oblike planinarskog obrazovanja i svladali tehnike penjačkih uspona te kažu kako imaju sjajno društvo iz PK Ivanec i uvijek im je lijepo s njima.
Najviši vrh koji je osvojio tata Tomislav ujedno je i najviši vrh Slovenije, Triglav, koji se nalazi na 2864 metara nadmorske visine. S obzirom na to da u Hrvatskoj nema vrhova viših od dvije tisuće metara, najviši vrh koji su kao obitelj osvojili, ujedno je i najviši vrh Hrvatske – prethodno spomenuti Sinjal.
– Pogled s vrha oduzima dah, a naša su djeca među najmlađim osvajačima tog našeg najvišeg vrha. Jako smo ponosni na njih jer su svemu pristupili entuzijastično, puni pozitivnih osjećaja i otvorenog srca, kako to samo djeca znaju. Na Dinaru smo išli pod stručnim vodstvom PK Ivanec, pa smo bili savršeno sigurni da će sve proći bez greške. Sam uspon i silazak je trajao 8,5 sati i bilo je to jedno prekrasno i nadasve dojmljivo iskustvo, a sama Dinara je jako impresivna. Osobito je emotivno bilo kad smo se spustili s vrha u podnožje, gdje je bila skupina od najmanje 60 planinara iz raznih krajeva Hrvatske koji su našoj djeci spontano kolektivno zapljeskali – prenosi dojmove mama Tatjana.
Neiscrpna energija
Osim planinarenjem, ova se obitelj bavi i drugim tjelesnim aktivnostima, poput biciklizma i skijanja, a djeca treniraju i rukomet, plivanje i šah.
– Moj tata je maratonac i jedan od suosnivača TK Maraton Krapina, pa ih u budućnosti vidim i u trčanju – kaže Tatjana, koju smo pitali i kako svoje mališane motivira na bavljenje tjelesnim aktivnostima.
– Roditelji obično smatraju da su njihova djeca premala za određene fizičke aktivnosti, ali ja vidim kod svoje djece koju neiscrpnu energiju imaju. Tu energiju treba usmjeriti u različite aktivnosti na svježem zraku i sasvim je nevažno o kojoj vrsti aktivnosti je riječ. A najbolja motivacija za djecu je da se čitava obitelj počne zajednički baviti nekim sportom jer se na taj način obitelj povezuje i stvara puno prekrasnih i sretnih zajedničkih uspomena. Djeca će to sve zauvijek pamtiti kad postanu odrasli ljudi – otkriva, te dodaje kako Arian i Patrik nerijetko kažu da su najsretniji na svijetu zato jer ih njihovi roditelji svugdje vode sa sobom.
– A mi smo kao roditelji najsretniji i najponosniji kad vidimo kako otvorenog srca i sa širokim osmjehom upijaju sve naše zajedničke avanture i prepričavaju ih svojim prijateljima u vrtiću i kako uživaju u svakom trenutku našeg druženja. Postali su sigurniji u sebe i u svoj nastup, prevladali su svaku sramežljivost i znaju izraziti svoje potrebe i želje. Svi u našoj okolini pozitivno gledaju na ono čime se bavimo, a neke smo čak i potaknuli da i oni počnu planinariti, što mi je izuzetno drago – zaključuje.
