Crkva dopušta kremiranje, ali prednost daje ukopu tijela. Također, ne dopušta čuvanje pepela pokojnika kod kuće, a onima koji žele prosuti pepeo po prirodi uskratit će kršćanski sprovod, piše Vjerujem.hr.
Pravila su to Svete Stolice u naputku Kongregacije za nauk vjere “Ad resurgendum cum Christo“ (Da bi suuskrsli s Kristom) o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja. Naime, praksa kremiranja uvelike se proširila u brojnim zemljama, ali su se istodobno počele širiti nove ideje koje se kose s vjerom Crkve.
Crkva, naime, “snažno preporučuje“ da se tijela preminulih pokapa na groblju ili na drugome svetom mjestu i ne dopušta stavove i obrede koji uključuju pogrješna poimanja smrti, gdje se smrt shvaća bilo kao konačno uništenje osobe, bilo kao trenutak njezina stapanja s Majkom prirodom ili sa svemirom, bilo kao etapu u procesu reinkarnacije, bilo kao izbavljenje iz ‘tamnice’ tijela“, upozorava se u tom dokumentu, objašnjavajući kako pokop na grobljima ili na drugim svetim mjestima na prikladan način odgovara pobožnosti i poštivanju koje se duguje tijelima pokojnih vjernika, koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga.
Međutim, kako postoje mjesta gdje se iz higijenskih, ekonomskih ili društvenih razloga pribjegava spaljivanju tijelâ, dokument kaže da Crkva ne vidi doktrinarne razloge zbog kojih bi tu praksu zabranjivala budući da kremiranje pokojnikova tijela nema veze s njegovom dušom i ne priječi božansku svemoć da uskrsne tijelo te, stoga, ne predstavlja objektivno nijekanje kršćanskoga učenja o besmrtnosti duše i uskrsnuću tijelâ.
Dokument izričito navodi da se pepeo pokojnika mora čuvati na svetom mjestu, tj. groblju. S time da samo u teškim i izvanrednim okolnostima, vezanim uz kulturalne uvjete mjesnoga karaktera, ordinarij, u dogovoru s biskupskom konferencijom ili sinodom biskupâ istočnih Crkava, može dati dopuštenje za čuvanje pepela u vlastitome domu, koji ne smije biti razdijeljen na više obitelji i potrebno je uvijek zajamčiti poštivanje i prikladne uvjete čuvanja.
– Da bi se izbjeglo svaku vrstu panteističke, naturalističke ili nihilističke dvosmislenosti, nije dopušteno prosipati pepeo u zrak, na tlo ili u vodu ili na neki drugi način, odnosno čuvati kremirani pepeo kao uspomenu na pokojnika, u komadima nakita ili drugim predmetima, imajući na umu da se za takva postupanja kao razlog izbora spaljivanja ne mogu navoditi higijenski, društveni ili ekonomski razlozi – navodi dokument, dodajući da čak i da se radi o pokojnikovoj želji za tako nečim, Crkva će mu uskratiti kršćanski sprovod.
