U Poreču je prošlog vikenda održano 22. Hrvatsko dvoransko nogometno prvenstvo za veterane. Naslov prvaka Hrvatske osvojila je momčad Lokomotive, koja je u finalnom susretu bila bolja od Zaprešića poslije boljeg izvođenja sedmeraca. U susretu za treće mjesto Arbanasi Zadar bili su uspješniji od Knina, također poslije izvođenja sedmeraca.
Iz Krapinsko – zagorske županije na prvenstvu su nastupili Zagorec Krapina, Stubica, Oroslavje, Radoboj, Jedinstvo iz Začretja, Klanjec, Inkop Poznanovec i Petrovsko. Posebna priča ovog prvenstva su veterani Petrovskog, ekipa koja je službeno na okupu tek četiri godine. Naime, NK Petrovsko osnovano je sredinom 2021. godine, kada je grupa nogometnih entuzijasta odlučila pokrenuti priču. Jedan od začetnika kluba je Mladen Šerek, poznato nogometno ime zagorskih travnjaka. Šerek je već tridesetak godina aktivan nogometaš te smo s njim popričali kako bi nam pobliže ispričao kako je sve krenulo, a usput se i osvrnuo na svoju karijeru.
– U ove četiri godine ostvarili smo lijepe rezultate. Ovo nam je drugi put da smo nastupili na Državnom prvenstvu, po meni smo odigrali odličan turnir, no nažalost nismo uspjeli proći skupinu. Jednu utakmicu smo pobijedili 3:1, jednu remizirali 1:1, no za prolazak nam je nedostajalo malo sreće. Ipak, ponosni smo na borbenost i odličnu igru, a posebna priča su naši navijači koji nas vjerno prate, bili su s nama i u Poreču, putovali smo autobusom svi zajedno. Vikend pun smijeha i zabave, baš prava klapa – govori nam Šerek u uvodu.
Domaća škvadra
Poznato je da je Petrovsko u 80-im godinama prošlog stoljeća već imalo nogometni klub, i to vrlo uspješan NK Plamen.
– Tako je, ovdje kod nas je od 1987. djelovao NK Plamen Petrovsko, ali je nakon devet godina postojanja, zbog nedostatka nogometnog igrališta, ratnih okolnosti i financija, ugašen. Mi smo u ljeto 2021. odlučili nešto pokrenuti i tako je Općina Petrovsko opet dobila nogometni klub nakon 25 godina pauze. Osjetio sam da je vrijeme za neki novi izazov te sam s prijateljima odlučio pokrenuti stvar – kaže nam Šerek, pa nastavlja:
– Ideja se rodila na jednom od termina kod škole u Slatini Svedruškoj, gdje se već preko četrdeset godina nedjeljom u 10 sati igra nogomet. Jedna lijepa i posebna priča. Uz podršku brojnih prijatelja, poznanika i poduzetnika, kojima od srca zahvaljujem, moram izdvojiti jedno ime – Vid Šanjug, nažalost pokojni. On nam je dao najveću podršku u samim počecima. Moja je ideja bila da gospodin Šanjug bude predsjednik kluba, što je on odbio, što zbog bolesti, što zbog poslovnih obaveza. Tako da sam sasvim neplanirano postao predsjednikom… – prisjeća se Šerek.
– Odmah na početku pojavio se problem nedostatka adekvatnog igrališta u našoj općini. U dogovoru s tadašnjim predsjednikom NK Vatrogasca iz Brezove Josipom Krogom, za odigravanje domaćinskih utakmica dogovaramo igralište u Brezovi. Moram istaknuti veliku pomoć s njegove strane, a isto tako odličnu suradnju i sa sadašnjim predsjednikom Danijelom Merkašem. Okosnicu momčadi čine domaći igrači, priključilo nam se nekoliko prijatelja iz Brezove i tako smo krenuli u natjecanje u Drugoj veteranskoj ligi. Trenutačno smo sudionici Prve lige i nekako se držimo, pokušavamo uhvatiti sredinu tablice. Većina naših igrača nije igrala veliki nogomet, mi smo više malonogometaši, pa smo tako na prvenstvu Županije u malom nogometu u Donjoj Stubici odmah u prvoj godini zaigrali u finalu i osvojili drugo mjesto. Iste godine nastupili smo i na Državnom prvenstvu u Belom Manastiru i Dardi – dodaje istaknuti zagorski nogometaš.
Više od pola života u nogometu
A kako je krenula njegova karijera koja traje već tridesetak godina? Naravno, ništa nije moglo proći bez Plamena i Zagorca…
– Nogomet sam počeo igrati u pionirima tadašnjeg Plamena, s nekih desetak godina. Nakon što je klub ugašen 1996. godine, preselio sam u obližnju NK Pregradu, a usporedno sam počeo igrati mali nogomet s prijateljima u ekipi ‘Alati Polanščak’, s kojim smo osvojili dosta malonogometnih turnira, bili smo baš prava škvadra. Tako sam dobio poziv da se okušam u seniorima krapinskog Zagorca, gdje sam prošao pripreme, ali nažalost u jednoj od zadnjih pripremnih utakmica ozlijedio sam koljeno. Nakon operacije i oporavka, u Krapini je došlo do promjene trenera te više nisu računali na mene, pa sam na poziv tadašnjeg trenera Pregrade, mog Petrovčana Darka Kamenečkoga, ponovno promijenio sredinu. Nažalost, pri kraju sezone, na jednoj utakmici doživio sam teški prijelom potkoljenice i nakon dvije operacije i gotovo dvije godine pauze, povratak na zelene terene bio je jako težak. Uz rad s ocem u našoj stolarskoj radionici, vremena za sport bilo je sve manje i nekako sam se više bazirao na mali nogomet. Na poziv svojih prijatelja, počeo sam igrati za ‘M Club Macelj’… – govori nam Šerek u jednom dahu i nastavlja:
– Također odlična ekipa i klapa, takvi smo bili i na terenu i to je donijelo puno uspjeha na raznim turnirima. Izdvojio bih meni najdraži, onaj domaći u Štuparju, gdje smo pred prepunim gledalištem osvojili turnir u finalu protiv Mal – Gala, jedne od tada najjačih ekipa. U njihovim redovima igrala su velika imena hrvatskog i slovenskog malog nogometa. Proglašen sam i najboljim strijelcem turnira. Uz to, najdraža uspomena mi je drugo mjesto na istom turniru godinu ranije, kad sam igrao s prijateljima i susjedima iz Svedruže – dodaje Šerek, iza kojeg su nažalost i brojne bolne uspomene…
– Prilikom duela na jednom od turnira, teško sam ozlijedio i drugo koljeno. Povratak je bio gotovo nemoguć, ali ljubav prema sportu uvijek je bila jača. Zaliječio sam ozljedu i priključio se veteranima Pregrade. Nakon sezone u Pregradi, dobivam poziv Dražena Šimunića i odlazim u veterane Zagorca iz Krapine. U devet sezona provedenih u Krapini, osvojili smo hrpu toga. Izdvajam da smo bili tri puta prvaci Hrvatske, jednom viceprvaci i jednom treći. Za naglasiti je da Zagorec suvereno osvaja domaća prvenstva već 19 godina zaredom. Tako je stigao i poziv da zaigram za veteransku reprezentaciju Hrvatske, za koju sam u Metkoviću na proslavi sto godina kluba imao čast obući kockasti dres, odmah zabiti i prvijenac te igrati s velikim imenima hrvatskog nogometa poput Petra Krpana, Hrvoja Štroka, Hrvoja Vejića i Ivice Antolića. Osjećaj kad u hrvatskom dresu slušaš himnu je nevjerojatan, pogotovo za igrača koji se nikad nije profesionalno bavio nogometom. Do sada sam upisao pet nastupa i ostvario brojna prijateljstva te se uvijek se rado odazovem pozivu – kaže nam Šerek, te nam za kraj otkriva planove NK Petrovskog.
– Želimo ostati u Prvoj veteranskoj ligi, a velika želja nam je formirati ekipu nekog mlađeg uzrasta. Željeli bismo imati i svoje igralište, ali to je veliki projekt i nije lako krenuti u to. Isto tako, kao klub sudjelujemo u mnogim događajima i humanitarnim akcijama. Uz to smo suorganizatori Male školice nogometa, koja okuplja i do 80 djece s područja općine, a ove godine nas čeka organizacija petog rođendana školice. Na kraju svega, najveća podrška u cijeloj priči je moja obitelj, supruga, dvoje djece i moji roditelji. Svi su oni ugradili jedan dio sebe u moj nogometni put i na tome sam im vječno zahvalan – zaključuje Šerek, zaštitno lice petrovčanskog nogometa.
