Piše: mag. psych. Sandro Kraljević
Život nije uvijek predvidiv. Svi se suočavamo s izazovima, bilo da su to profesionalni neuspjesi, osobni gubici ili neizvjesnost koja dolazi s promjenama. No, ono što nas razlikuje nije količina problema s kojima se susrećemo, već način na koji ih doživljavamo i kako na njih reagiramo. Otpornost nije urođena osobina – ona se razvija kroz iskustvo, svjesne izbore i način na koji oblikujemo svoje misli.
Što znači biti otporan?
Otpornost ne znači ignorirati probleme niti ih umanjivati. Ona ne znači ni potiskivanje emocija, već sposobnost da se suočimo s izazovima bez da nas potpuno slome. Otporni ljudi osjećaju strah, tugu i nesigurnost – ali ne dopuštaju da ih ti osjećaji paraliziraju. Umjesto da ostanu zaglavljeni u stanju nemoći, oni traže rješenja, prilagođavaju se situaciji i nastavljaju dalje.
Kako razviti otpornost?
1. Prihvaćanje realnosti
Prvi korak ka razvoju otpornosti je prihvaćanje da su teški trenuci neizbježan dio života. Umjesto da se pitamo „Zašto se ovo događa meni?“, korisnije je zapitati se „Što sada mogu učiniti?“. Priznavanjem stvarnosti, bez idealizacije prošlosti ili straha od budućnosti, stvaramo temelj za konstruktivne odluke.
2. Fleksibilnost u razmišljanju
Otpornost nije krutost – upravo suprotno. Najotporniji ljudi su oni koji su spremni prilagoditi se novim okolnostima i pronaći drugačije pristupe problemima. Umjesto da se fokusiraju na ono što su izgubili, usmjeravaju pažnju na ono što još uvijek imaju i što mogu graditi.
3. Jačanje unutarnjeg dijaloga
Kako razgovaramo sami sa sobom ima ogroman utjecaj na našu sposobnost nošenja s teškim situacijama. Ako sami sebi ponavljamo da nismo dovoljno jaki, da nećemo uspjeti, povećavamo osjećaj nemoći. No, ako sebi postavljamo pitanja poput „Što mogu naučiti iz ovoga?“, jačamo unutarnju snagu.
4. Traženje podrške
Otpornost se ne razvija u izolaciji. Ljudi koji imaju snažnu mrežu podrške – bilo kroz obitelj, prijatelje ili stručnjake – lakše se nose s izazovima. Dijeljenje svojih misli i osjećaja ne znači slabost, već svijest o tome da ne moramo sve rješavati sami.
5. Fokus na male pobjede
Ponekad se teška vremena čine nepremostivima jer razmišljamo o krajnjem cilju, umjesto o malim koracima. Svaka odluka, svaki trenutak u kojem se ne prepustimo bespomoćnosti, doprinosi jačanju otpornosti. Osvještavanje svakog, pa i najmanjeg napretka, pomaže nam da vidimo da idemo naprijed.
Otpornost nije nešto što se stječe preko noći, niti je znak da ne osjećamo poteškoće. Ona je proces, svjesni izbor da se suočimo s izazovima, umjesto da im dopustimo da nas definiraju. Svaki put kada odaberemo ne odustati, kada pronađemo smisao čak i u teškim trenucima, gradimo snagu koja nas čini otpornijima – ne samo sada, već i u svemu što nas tek čeka.
